Savetovalište za brak i partnerske odnose
Najčešći razlozi zbog čega se bračni parovi javljaju na lečenje jeste u vreme kada se javljaju turbulencije u smislu- početak braka, rađanje deteta, polazak dece u školu, adolescentni period dece, u današnje vreme sve češće zloupotrebom psihoaktivnih supstanci i alkohola jednog od supružnika ili deteta i odlazak dece iz roditeljskog doma (sindrom „praznog gnezda“). Javljaju se parovi i u drugim situacijama, ali najčešće u ovim. Nije retkost da jedan od partnera odbija da se leči što ne znači da drugi partner koji ima želju da leči odnos treba da zapostavi sve i da se pridruži onom koji ne želi da menja bilo šta. Iz našeg iskustva, kada jedan od partnera krene sa lečenjem, najčešće se i drugi pridružuje– što iz želje da vidi ima li pomoći, što iz želje da pokaže da nema rešenja.
Prolazite kroz težak period u braku ili porodičnim odnosima?
Potražite savet terapeuta.
Period adolescencije se smatra za najturbulentniji period kako za samog adolescenta tako i za roditelje. Česte su rečenice „samo da ovo preživimo“, „ko preživi, pričaće“… Pomoć porodici je često potrebna da se dete motiviše za učenje, da se vrati dobrim navikama, da se poboljša partnerski odnos… sve su ovo situacije gde terapeut može da osnaži sve članove porodice i pomogne da se prevaziđu poteškoće.
Osnovni pojmovi o porodici i porodičnoj psihoterapiji
Porodica je „društvena zajednica koju uspostavlja priroda“ (Milić, 1988). U njoj nastaju, postaju i opstaju ljudi. „Porodica simbolizuje čovekove najdublje snove i strahove. To su snovi o ljubavi, intimnosti, sigurnosti i zaštićenosti, ali i strahovi od napuštanja, gubitka, neuspeha“ (Segal, 1983). Rađamo se u porodici koja se naziva porodica porekla. U njoj stičemo prve odnose i prva iskustva o sebi i svetu oko sebe. Odrastamo, sazrevamo i napuštamo porodicu da bi zasnovali drugu porodicu –porodicu projekcije. U njoj provodimo najveći deo života, a najčešće u njoj i umiremo. Pripadnost porodici je data, ona se ne bira. Moguće je da izbor postoji u izvesnoj meri jedino kada je brak u pitanju. Glavna vrednost porodice su odnosi, jedinstvene relacije koje su nezamenljive.
Porodična psihoterapija je psihoterapijski pristup usmeren na promenu interakcija bračnog para, nuklearne ili proširene porodice, kao i drugih interpersonalnih sistema u cilju otklanjanja psiholoških i psihijatrijskih problema koji ometaju funkcionisanje porodice i njenih članova (Wynne, 1988). Porodična terapija porodicu posmatra kao celinu koja je veća od zbira njenih pojedinačnih delova, tj. njenih članova. Promena kod jednog člana porodice utiče na ostale članove, a samim tim dolazi do promene u celom porodičnom sistemu. Na taj način, porodična terapija uzima celu porodicu kao jedinicu izučavanja i tretmana, zainteresovana je za interpersonalno, za relaciju – odnos između ljudi u kontekstu u kome žive, pruža nosiocu simptoma (indentifikovanom pacijentu) i njegovoj porodici sasvim novu dimenziju u poimanju sebe i svoje bolesti, uzima u obzir kontekst u kojem pojedinac i porodica živi i to na nivou većih sistema kao što su šira porodica, društvena zajednica, kultura, nacija, kao i na nivou subsistema kao što su roditeljski, partnerski, sibling-braća i sestre. Porodična terapija ne smatra da je pojedinac problem ili da je problem u pojedincu, već u odnosima, relacijma i interakcijama koje ostvaruje u porodici.