ANKSIOZNOST
Šta je anksioznost?
Strah je normalna emocija kod izloženosti pretnji tako da nastaje kao deo reakcije tipa “borbe ili bega” u objektivnom okolnostima, a u svrhu preživljavanja. U opasnim situacijama, strah je mogućnost da se preživi. Međutim, ima više okolnosti u kojima je strah maladaptibilan, definiše se kao patološki strah odnosno anksioznost i predstavlja psihijatrijski poremećaj. Anksioznost se javlja u situacijama kada ne postoji objektivna opasnost ili kada je emocionalni odgovor nesrazmeran sa doživljajem opasnosti.
Simptomi anksioznosti
Ključni simptomi anksioznosti su preterani strah i anksioznost (nelagodnost). Anksiozni poremećaj ima vrlo slične simptome kao i depresija u smislu poremećaja koncentracije, poremećaja spavanja, umora i poremećaja psihomotirke. Često se javlja sa brojnim psihijatrijskim poremećajima kao što su bolesti zavisnosti, poremećaj sa deficitom pažnje i hiperaktivnošću, bipolarnim poremećajem, poremećajem spavanja kao i sa mnogobrojnim drugim poremećajima. Stoga, anksiozni poremećaji predstavljaju grupu poremećaja koji imaju neki oblik teskobe ili straha, povezanih sa zabrinutošću, a bez postojanja objektivnog uzroka. Prirodni tok anksioznosti se menja tako da njihovi simptomi prelaze iz potpuno izražene kliničke slike u potpuno povlačenje pa se potom pojavljuju ili kao prvobitni anksiozni poremećaj ili kao neki drugi anksiozni poremećaj ili depresija.
Zašto se osobe sa anksioznim poremećajima najčešće javljaju psihijatru?
Anksioznost je često maskirana određenim fizičkim manifestacijama. Vođen fizičkim problemima, oboleli izgubi dosta vremena obilazeći lekare drugih specijalnosti, radeći razne analize, nekad i nekoliko puta godišnje. Vremenom oboleli dobija potvrdu na više mesta da je fizički zdrav, ali pošto su tegobe i dalje prisutne konačno se šalje psihijatru.
Anksioznost leči psihijatar. Detaljnim razgovorom, uključivanjem odgovarajuće terapije kao i psihoterapijskim tretmanom, moguće je anksioznost staviti pod kontrolu i znatno poboljšati kvalitet života. Što pre osoba prihvati da nije psihički dobro i da treba da se javi psihijatru, šanse za izlečenjem su veće.